Zanimljivo

Diskoteka u prirodi

Sredinom leta,  u večernjim satima moguće je uživati u pravom prirodnom "lajt šou", odnosno spektaklu letećih, svetlećih insekata. Ovi insekti  poznati su pod nazivom svici. Sigurno se pitate, zašto i kako je moguće da živa stvorenja stvaraju svetlost.
Poznato je da su organizmi u toku svog evolutivnog puta, stekli određene prilagođenosti koje im omogućavaju uspešno preživljavanje i ostavljanje potomstva. Upravo je to slučaj i kod organizama koji imaju sposobnost da svetle. Ovim organizmima sposobnost stvaranja svetlosti nosi mnoštvo koristi. Svetlenje se može iskoristiti kao mamac za hvatanje plena, kao kamuflaža ili da bi privukli potencijalne jedinke za parenje. 

Stvaranje svetlosti od strane živih organizama naziva se bioluminiscencija.   

Dakle, svetlost koju stvaraju ovi organizmi nije nikakva čarolija, već nastaje kao rezultat hemijskih reakcija. Ovaj proces kod svitaca odigrava se u njihovom abdomenu (stomak), gde se nalaze specijalizovane ćelije. Ove ćelije proizvode materiju zvanu luciferin i enzim luciferazu. Luciferin stupa u hemijsku reakciju sa kiseonikom (koji dolazi u ćelije putem cevi u njihovom stomaku – abdominalne trahee), ova reakcija je katalizovana enzimom luciferaza koji ubrzava reakciju. Bioluminiscentne reakcije koriste energiju ATP-a, tj. jedinjenje koje se naziva adenozin trifosfat, (istu energetsku valutu, koriste i naše ćelije, za prenos energije). 

                       Luciferaza
luciferin+kiseonikoksiluciferin+svetlost

Energija koja se oslobađa prilikom ove reakcije, gotovo u potpunosti se oslobađa u obliku svetla. Iz tog razloga, svetlo svitaca se naziva "hladno svetlo" jer se prilikom svetlenja ne emituje toplota, tako da je stepen svetlosne efikasnosti oko 95%. Zanimljivo je da do danas, ni jedan veštački proizveden izvor svetla nije dosegao tako visok stepen efikasnosti. Poređenja radi, sijalica pretvara 90% energije u toplotu, a samo 10% u svetlo.

 Da stvar bude interesantnija, svici nisu jedini organizmi koji imaju sposobnost svetlenja. Mnogi drugi organizmi imaju sposobnost stvaranja svetlosti, ali se razlikuju načini njegove proizvodnje. Kod svitaca rekli smo da je svetlost rezultat hemijske reakcije- hemiluminiscencija. Dok u prirodi bioluminiscencija može  poticati od apsorpcije svetla (fluorescencija ili fosforescencija, na primer kod mnogih riba koje žive u morskim dubinama). Ni nekim vrstama lignji, stvaranje svetlosti, nije strana pojava.

 
PRIRODNO ŠATIRANI


Većini je poznato da pramenove u kosi možete imati (ukoliko želite naravno), jednim odlaskom kod frizera. Izvlačenje pramenova ili šatiranje postiže se pomoću blanša i hidrogena. Reč je dakle o hemijskom procesu, gde blanš aktiviran uz pomoć hidrogena, odstranjuje boju iz dlake. Boja dlake potiče od pigmenta, melanina, koji je takođe odgovoran za boju kože i boju očiju kod organizama.
Međutim, postoje osobe, kod kojih je u kosi prirodno prisutan beli pramen. Za beli pramen se vezuje verovanje kako svom nosiocu donosi mnogo sreće u životu. Da li su sreća i beli pramen u nekoj korelaciji, iskreno ne znam. Ali je sigurno da su za njihovu pojavu odgovorni geni. Za one koji ne znaju, geni su zapravo delovi DNK- koji nose nasledne informacije. Geni se nalaze na hromozomima, koji su u jedru ćelija.
Izvor: http://frenzyspark.com/2012/03/11/the-human-genome-project-bioloski-kontinuum/

Pored gena, za pojavu belog pramena odlučujuće je i kog ste pola, muškog ili ženskog. Postoje geni, na čije ispoljavanje utiče pol. To znači da ne važe ista pravila nasleđivanja ukoliko ste pripadnica lepšeg ili pripadnik jačeg pola. Osobine koje određuje ovakav tip gena nazivaju se osobine na koje utiče pol. Osobine nasleđujemo od svojih roditelja, odnosno roditelji svojim potomcima prenose gene, koji će odrediti date osobine. Već smo spomenuli da su geni delovi DNK, koji nose nasledne informacije ili šifre, o tome kako će organizam izgledati i da se nalaze na hromozomima. U našim telesnim ćelijama, nalaze se homologi hromozomi, koji su u parovima, slični su po obliku, sadržaju i rasporedu gena, jedan nasledjujemo od oca, a drugi od majke. Svaki gen ima odgovarajuće mesto na hromozomu, koje se naziva lokus.
U lokusu homologih hromozoma nalaze se isti geni, nekada sa istim, a nekada sa različitim alelima. Znači genski aleli su različiti oblici istog gena. Kada su aleli na homologim hromozomima isti (AA, aa) onda kažemo da je gen u homozigotnom stanju i organizam je homozigot za tu osobinu. Ukoliko su ipak aleli na homologim hromozomima za isti gen različiti, onda kažemo da je gen u heterozigotnom stanju i organizam je heterozigot za tu osobinu (Aa). Različiti aleli imaju različitu izražajnost. Uobičajeno je da se alel koji je izražajniji obeležava sa velikim slovom i kažemo da je dominantan (A), dok alel sa manjom izražajnosti se obeležava sa malim slovom i kažemo da je recesivan (a).
To kod monogenetskog nasleđivanja znači, da je dominantan alel, takav oblik gena, koji će ispoljiti svoje dejstvo, bilo da je homozigotan (AA) ili heterozigotan (Aa). Dok se recesivni oblik gena ispoljava samo u homozigotnom stanju, odnosono kada je u paru sa istim takvim alelom (aa)

U narednoj tabeli, predstavljeno je kako se nasleđuje beli pramen kod osoba muškog i osoba  ženskog pola. Već smo rekli da postoji razlika u nasleđivanju belog pramena između polova. Znači, bez obzira što je ista kombinacija gena, beli pramen se pojavljuje različito kod muških i ženskih osoba.
GENOTIP  je (u ovom slučaju) u stvari  par alea (AA, Aa ili aa)),
FENOTIP se odnosi na izgled jedinke, ili neku njenu osobinu.

Osoba muškog pola (XY)

Osoba zenskog pola (XX)
fenotip
genotip
fenotip
ima beli pramen
AA
bez belog pramena
ima beli pramen
Aa
bez belog pramena
bez belog pramena
aa
sa belim pramenom

Beli pramen u kosi se kod osoba muškog pola nasleđuje dominantno, dok je kod osoba ženskog pola ovo svojstvo determinisano recesivnim alelima. 
Videli smo da geni, iako određuju potpuno istu osobinu, kod muškog i ženskog pola, koji su istog genotipa, dovode do različitog izgleda (fenotipa). 

 




Нема коментара:

Постави коментар